Stigla sam do svog zadnjeg posta o Istanbulu (zadnjeg za sada). Nakon dana na Prinčevskim otocima, Seđa i ja smo pažljivo isplanirale sljedeći dan. Sada smo već navikle na ovaj ritam i planiranje rasporeda nam ide lagano i brzo. Nažalost, brzo napuštamo Istanbul. Ostaje nam još jedan cijeli dan kojeg moramo pametno iskoristiti. Ne samo da smo taj dan iskoristile pametno, već smo stigle i na dan odlaska svoju “Tursku priču” upotpuniti. Do sada smo hop on-hop off busevima lutale na različite lokacije u gradu, a brodom posjetile Prinčevske otoke. Za kraj smo ostavile znamenitosti u blizini hotela. Naš hotel se nalazi nekoliko minuta pješke od Sultanahmet trga, gdje se nalaze brojne znamenitosti.

Aja Sofija – bizantska katedrala, rimokatolička crkva, džamija

Ovo je naš peti dan u Istanbulu. Nakon doručka u hotelu, krenule smo prema Sultanahmet trgu gdje se nalazi Aja Sofija (Hagia Sophia) što u prijevodu znači Sveta mudrost. Ovu građevinu teško je neprimjetiti upravo zbog svoje veličine. Pogled na Aja Sofiju se pruža sa svih strana i čini vizuru Istanbula prepoznatljivom. Ukucate li u google: “Istanbul”, sigurno će se pred vama stvoriti mnoštvo fotografija upravo s motivom Aja Sofije koja je često zalutala i u kadar mojih fotografija u prethodnim postovima iz Istanbula. Penjući se na Galata toranj Aja Sofija se isticala u mnoštvu građevina, a također ploveći po Bosporu nije izostao pogled na ovu zadivljujuću građevinu. Za tursko-islamsku kulturu, upravo je Aja Sofija simbol kulture i civilizacije.

 

Konstantinova crkva (Magna Ecclesia na latinskom) je prva sagrađena po zapovjedi Konstantina Velikog na ovoj lokaciji, tj. na mjestu gdje je prije bio poganski hram. Godine 360. Konstantin II je inaugurirao Aja Sofiju. Ova crkva je bila izgrađena od drva, te je 404. godine izgorjela. Nakon požara Teodozije II je naredio izgradnju druge crkve koja je uništena 532. godine za vrijeme Nika revolucije. Iste godine Justinijan Veliki pokreće obnovu, te izgradnju treće i veće crkve. Crkva je sagrađena u samo 5 godina, te je bila glavna crkva za krunidbu bizantskih careva. Materijali za izgradnju ove crkve su donijeti iz cijelog carstva, a crkvu je gradilo više od deset tisuća ljudi. Kroz godine Aja Sofija je pretrpjela mnoge potrese koji su je oštetili, ali ubrzo bi bila obnovljena.

Za vrijeme Latinskog carstva, od 1204. do 1261. godine Aja Sofija je postala Rimokatolička katedrala. Godine 1453. Sultan Osmanskog carstva Mehmet II osvaja Konstantinopol (današnji Istanbul), te izravno ide u Aja Sofiju. Prorok Božji u Muslimanskoj religiji prorekao je da će prvi musliman koji bude molio u Aja Sofiji otići u raj, te je od tada postojala velika ambicija muslimanskih vođa da dobiju Aja Sofiju. Mehmet II naređuje pretvaranje crkve u džamiju, čime Aja Sofija postaje simbol osvajanja Istanbula. Sljedećih godina Sultani su naređivali različite dopune i restauracije na Aja Sofiji.

Aja Sofija – muzej i nezaobilazna turistička atrakcija

Godine 1934. osnivač Turske Republike, Mustafa Kemal Ataturk je naredio da se Aja Sofija pretvori u muzej što je i danas ostala. Aja Sofija je jedan od najljepših primjera bizantske arhitekture i umjetnosti, dugo godina je bila najveća katedrala na svijetu. Godinama se smatrala, a možemo reći i danas čudom arhitekture. Osim što je ova građevina zadivljujuća kada je gledate iz vana, tek pravo iznenađenje slijedi kada uđete u Aja Sofiju. Interijer Aja Sofije je ukrašen različitim freskama i mozaicima iz različitih razdoblja povijesti. Upravo je arhitektura ove građevine kasnije utjecala na sakralnu arhitekturu pravoslavaca, rimokatolika i muslimana.

U svojim filmovima James Bond je proputovao mnoga zanimljiva mjesta na svijetu. Jedno od tih mjesta je i Aja Sofija. U filmu “Iz Rusije s ljubavlju” (1963), James Bond se došao sastati s ruskinjom Tatianom Romanovom. Nakon obilaska građevine, došao je do podataka koje je trebao i na kraju ponovno porazio Spectru. Isječak iz filma možete pogledati na sljedećem linku: From Russia With Love  – Hagia Sophia.

Posjetite li Istanbul, svakako trebate posjetiti i Aja Sofiju kao nezaobilaznu turističku atrakciju.

Hafiz Mustava – punjenje baterija

Nakon razgledavanja Aja Sofije, krenule smo “napuniti baterije” u nezaobilaznu Hafiz Mustafa slastičarnicu kojih ima na nekoliko lokacija u gradu. Slastičarnice čije šarolike izloge prepoznajete već iz daleka. O tome sam vam već pisala u jednom od prethodnih postova. Na fotografijama sve slastice izgledaju ukusno, a zapravo i jesu sve ukusne. Danas smo se odlučile za pecivo i čaj. U Turskoj svi ispijaju čajeve, pa smo odlučile pratiti taj trend i uklopiti se. Peciva smo birale prema fotografijama. Iako su oba peciva ukusna, jer u Hafiz Mustafa slastičarnici i ne očekuješ ništa drugo, jedno je moralo biti ukusnije. Pogodite tko je bolje procijenio peciva na fotografiji? Fotografirala sam vam i razlomljeno pecivo da se ne morate mučiti s procjenom koje je bolje kao mi.

Koska – svjetski ponata marka Turskih delicija

Šetajući dalje uočile smo trgovinu Koska – svjetski poznatu marku Turskih delicija. Bosanske veze su nam dojavile da Kosku ne zaobilazimo. Ulazimo u trgovinu, okružena sam različitim slatkišima. Jesam li ja ovo u raju? Sve je tako šareno i tako slatko. Današnji dan smo pošteno zasladile. Prvo Hafiz Mustafa, a onda Koska. Uglavnom super trgovina iz koje izlazite sa slatkim Turskim delicijama, savršen izbor poklona koje možete donijeti iz Turske. Cijene su možda malo veće nego u ostalim trgovinama, ali i dalje pristupačne, ipak su ovo najbolje Turske delicije.

Cisterna Bazilike

Cisterna Bazilike ja veliki spremnik vode smješten jugozapadno od Aja Sofije ispod nekadašnje antičke bazilike. Sagrađena je za vrijeme bizantskog cara Justinijana I kako bi se gradu osigurala voda. Cisterna je dugačka 140 m, a široka 70 m. Procijenjeno je da ima kapacitet skladištenja vode oko 100 000 tona. Ovo je najveći podzemni antički rezervoar vode od njih nekoliko stotina koji se još uvijek nalaze ispod Istanbula.

Unutar cisterne se nalazi 336 mramornih stupova, a na dnu cisterne još uvijek ima oko pola metra vode preko koje su postavljene staze. U vodi se nalaze zlatne ribice koje povremeno izranjaju. Za vrijeme velikog čišćenja cisterne od mulja i prljave vode pronađene su skulpture nepoznatog podrijetla. To su dvije velike glave Meduza koje su postavljene kao baze stubova na sjeverozapadnoj strani cisterne.

S obzirom na to da se cisterna nalazi ispod zemlje, temperatura u njoj je niska. Unutar cisterne se čuje zvuk kapljica vode, a atmosferu je dodatno začinilo crveno svjetlo koje je tamo postavljeno.

Na ovoj lokaciji je također sniman dio filma “From Russia With Love” kojeg možete pogledati na sljedećem linku: Basilica Cistern – From Russia With Love

U blizini Sultanahmet trga smo stale u restoran pojesti nešto konkretno. Moje konkretno je bila velika porcija pomfrita i svježe cijeđeni sok od naranče. Seđa je konkretnija od mene pa je jela neke turske mixeve.  S obzirom na to da je dan sunčan i topao, jele smo na terasi restorana i uživale u pogledu na trg. Već smo pronašle novu prijateljicu, pitomu macu. U Istanbulu vam se nerijetko mačke znaju pridružiti dok se nalazite na terasi restorana ili kafića.  Sada krećemo u Plavu džamiju.

Plava džamija

Plava džamija (Blue Mosque), pravog naziva Sultanahmet Camii na turskom je povijesna džamija Istanbula, ali i turistička atrakcija. Plavom se naziva zbog dizajna interijera, tj. plavih pločica koje prevladavaju. Dao ju je sagraditi 1606.godine Sultan Ahmed I čime je naljutio narod. Džamije su obično građene novcem stečenom u ratu, no Sultan Ahmed u ratu nije stekao nikakve značajne pobjede, te je džamiju dao sagraditi s novcem iz državne riznice. Koliko mu je izgradnja ove džamije bila važna govori i činjenica da je i on sudjelovao u izgradnji. Alat kojeg je koristio i danas se čuva u Topkapi palači, tada službenoj rezidenciji kraljevske obitelji smještenoj u blizini same džamije.  Sultan Ahmet I je umro godinu prije nego je džamija dovršena.

Unutrašnjost džamije ima 260 prozora kroz koje ulaze sunčeve zrake, te je osvjetljavaju. Interijer je ukrašen s više od 20 000 ručno oslikanih pločica koje dočaravaju stil Otomanskog carstva. Džamije su se obično gradile s dva ili četiri minareta, ali plava džamija ih ima šest. Minareti su visoki tornjevi, veći od ostalih dijelova džamije s kojih mujezin poziva pet puta dnevno na molitvu. Postoji priča da je Sultan Ahmed I arhitektu rekao da želi zlatne (altin) minarete, što je arhitekt shvatio kao šest (alti) minareta.

U Plavoj džamiji se nalazi aktivni dio džamije za molitvu i dio za posjetitelje. Za vrijeme trajanja molitve, posjeti za turiste su zatvoreni. Nemuslimanski posjetitelji džamiju posjećuju sa Zapadne strane kraj Hipodroma. Ulaz u džamiju je besplatan, a žene trebaju prekriti kosu i imati prikladnu odjeću. Tajice ili slične uske hlače nisu dozvoljene, ali u tom slučaju dobivate odjeću s kojom će te se prekriti, što vidite na mojim fotografijama.

 

Hipodrom

Za kraj današnjeg dana smo prošetale Hipodromom.  Riječ Hipodrom dolazi od grčke riječi hippos – konj i riječi dromos koja označava stazu ili cestu.  Dao ga je izgraditi Konstantin I Veliki. Hipodrom je bio središte kulturnog i sportskog života u Bizantu, a kasnije i u Osmanskom carstvu. Mogao je primiti oko 100 000 posjetitelja odjednom. Također ovdje su se odvijale bezbrojne političke drame. Danas je hipodrom sređeno šetalište, okruženo zelenilom i atrakcija koju posjećuju mnogobrojni turisti.  Od brojnih skulptura i spomenika koji su tada ukrašavali hipodrom, danas su ostala samo tri. Jedan od spomenika Je Konstantinov stup, visok 32 metra, a originalna veličina je bila 57 metara gdje se na vrhu nalazila Konstantinova skulptura. Drugi spomenik je Teodozijev obelisk koji potječe iz Egipta, a treći je Zmijski stup koji potječe iz Grčke. Zmijski stup je napravljen u obliku tri isprepletene zmije visok oko 5 metara, a originalna veličina je bila 8 metara.

Spremanje za odlazak

Hipodrom je naša današnja zadnja lokacija. Vrijeme je za odlazak u hotel i spremanje za povratak kući. Trebamo pakirati kofere i utrpati u njih garederobu koju smo kupile u Istanbulu, a koja nam ni najmanje nije bila u planu. Osim garedrobe, imamo dosta suvenira koje pažljivo treba upakirati. Sjela sam na kofer kako bi ga uopće mogla zatvoriti, neznam ni sama kako je preživio putovanje u komadu.

Galerija fotografija cijelog dana (Aja Sofija, Cisterna bazilike, Plava džamija, Hipodrom)

Svanulo je jutro, popodne imamo let. Dovršile smo pakiranje, doručkovale i zadnji put popile kavu na terasi hotela. S obzirom na to da u 10 sati moramo otići iz hotela, dogovorile smo se sa ljubaznim osobljem hotela i kofere ostalvile na recepciji. Otišle smo zadnje jutro u Istanbulu iskoristiti do kraja.

Topkapi palača

U Topkapi palači (Topkapi Saraj)  su živjeli turskih sultani dok je nije zamijenila Dolmabahče palača o kojoj sam vam već pisala. Topkapi Saraj u prijevodu znači palača topovske kapije. Ovdje su se odvijala brojna kulturna, sportska i zabavna događanja. Dao ju je sagraditi sultan Mehmet II, osvajač bizantskog Konstantinopola. Osnivanjem Republike Turske pretvorena je u muzej u kojem se čuvaju brojni spomenici, umjetnine, vrijedan namještaj, porculan, nakit, oružje i rukopisi, a od kojih nije sve dostupno za javnost. Ovo je najposjećeniji muzej u Turskoj, stoga trebate biti spremni na velike redove čekanja za ulaz. S obzirom na to da za vrijeme našeg boravka, tj. ožujak, u Istanbulu još nije krenula turistička sezona, pa samo imali sreće i nismo previše čekali. Pitam se kakva je gužva za vrijeme turističke sezone, jer je Istanbul i u ožujku prepun turista.

Topkapi palača, tj. samo onaj dio koji je dozvoljen za posjete je toliko velik da smo cijelo jutro provele u razgledavanju. Cijela palača je okružena zidinama dužine 5 km, površina palače je oko 700 000 m2. Nalazi se na mjestu gdje se spajaju Bospor i Mramorno more. Unutar palače su staze okružene zelenilom i više manjih građevina s dvorištima.

Carska vrata vode do prvog dvorišta u kojem su bili uredi i uprava. Vrata pozdrava vode u dvorište gdje se nalazila carska vijećnica i uprava grada. Tu se nalazi jedan od najvećih dijamanata na svijetu dijamant Kasikci Elmas i Topkapi bodež ukrašen smaragdima. U treće dvorište vode Vrata čednosti gdje se nalazio harem i unutarnje privatne prostorije sultana. Harem je bio strogo čuvano mjesto gdje su boravile sultanove žene, a u kojem je muškarcima pristup zabranjen. Haremom je upravljala sultanova majka (sultanija) čija riječ je bila odmah nakon sultanove. Žene u haremu su bile podijeljene na dvije grupe. Jednu grupu su činile žene nižeg ranga kao što su sluškinje i spremačice koje su opet po težini svojih poslova bile podijeljene u dvije grupe. Drugu grupu su činile one višeg ranga, također podijeljene na dvije grupe. Jedna grupa je bila sultanija i dojilje, dok su druga bila sultanove žene birane po ljepoti. Harem je imao stroga pravila, a svatko tko ih se nije pridržavao je bio kažnjen. U četvrtom dvorištu je terasa s pogledom na Bospor i privatne prostorije poput dnevnog boravka gdje su se sultan odmarao.

Za one koji rate turske serije i sapunice, upravo se radnja serije Sulejman veličanstveni” odvijala u ovoj palači. Topkapi palača je također uvrštena u popis UNESCOve svjetske baštine.

 

Zadnji sati u Istanbulu

Mislim da smo u ovih nekoliko dana dobar dio Istanbula istražile, ali još dosta toga ostane. Za kraj idemo ručati i kupiti u blizini još poneki suvenir. Sjele smo u kafić u blizini, uređen u turskom stilu. Djelovao je kao da smo ušle u nečiji dnevni boravak. Kao što sam vam već jednom pisala, u Istanbulu obično u svakom kafiću imate ponudu i za nešto prigristi. Ja sam opet na pomfritu (turski pomfrit mi je nešto preukusan) i ovaj put na coca-coli, dok je Seđa naručila  sendvič i kavu.

Na putu do hotela smo susrele našeg prijatelja. Do zadnjeg dana nismo shvatile jeli radi u obližnjoj agenciji ili prodaje tapete. Od prvog dana nas bezuspješno zove na večeru, dok ga mi pokušavamo zaobić. Za kraj smo napravile jedan selfie s njime. Njegovoj sreći nije bilo kraja, napokon nismo pobjegle od njega.

Pogledajte galeriju ostalih fotografija našeg zadnjeg jutra u Istanbulu:

U hotelu je po nas došao taksi organiziran od strane hotela, odveo nas u zračnu luku i krećemo za Sarajevo, gdje nas čekaju čevapi.