Osjećam se kao medvjed, prespavala sam zimu. Djelovi zime kojih se sjećam sada mi izgledaju samo kao san. Negdje sam spavala u toplom, a sanjala temperature ispod nule i bijele pahulje na licu. Zajedno sa mnom spavao je i moj blog. Pomalo s mirisom proljeća u zraku i buđenjem prirode, počela sam se buditi i ja. Ovo buđenje će vjerojatno potrajati do ljeta, jer s proljećem dolazi ono neko ludilo u zraku i osjećaj da sam stalno neispavana.

Fotografije kao podsjetnik na sniježni siječanj

Za početak sam krenula tražiti u svojim foto arhivama neku zanimljivu temu za blog, prije nego krenem u proljetno hvatanje kukaca s objektivom. Sjetila sam se sredine sječnja, temperaturnih nula i sniježnih kadrova. Fotografije su jedine tu da me podsjete da ipak nisam sve to sanjala, već su se stvarno moji prsti ledili na snijegu pokušavajući stisnuti okidač fotoaparata. U sjećanju mi je ostao led koji se uvukao pod kosti stvarajući osjećaj da mi je svaki korak sve teži. Jedino što sam tada željela je more, sunce i plus četrdeset.

Nisam ljubiteljica snijega, iako priznajem sniježni kadrovi su nekada zaista zanimljivi. Tog siječanjskog dana, prognoze su najavljivale snijeg, ali uz sve najave toliko snijega na Korčuli ne očekuješ. Već su se jutrom vrhovi otoka Korčule zabjelili. Kako je dan prolazilo snježne pahulje su sve više i više padale.

Snijeg na Humu

Posao zove, fotoaparat u ruke i hvataj bijele pahulje. Ipak je ovo nesvakidašnja vijest s otoka Korčule. Krenula sam prema vidikovcu Hum koji se već od jutra zabijelio. Cesta koja vodi prema Humu je uska i vijugava, a svi smo kao “muhe bez glave” krenuli nespremni na sniježne uvjete kao da neznamo što nas gore čeka. Auta na sred ceste, na cesti mješavima leda i snijega, u jednom trenutku sam pomislila da će mo svi ostati tu dok se snijeg i led ne otope. Sva sreća, muške ruke su rješile problem, zaista nezam kako, u to vrijeme ja sam fotografirala bijelu prirodu.

Vožnja do Korčule

Sada idemo pogledati što se događa s druge strane otoka prema gradu Korčuli. Cesta koja vodi prema Korčuli i zaobilazi mjesta Smokvicu i Čaru je već bila zatvorena, zato nam ostaje ovaj malo duži put. Nakon što smo uspješno prešli preko Smokvice i Čare gdje nije bilo ni traga snijegu, krenuli smo prema Dubovu. Tamo je već snijeg zabijelio ceste. Izašla sam iz auta i napravila nekoliko fotografija, te se još jednom smrzla.

Cesta koja vodi prema Korčuli je bila prekrivena snijegom, te smo se našli u u dilemi dali nastaviti ili se spustiti i krenuti s starom cestom preko Pupnatske luke. Ipak, nemamo lance u autu, jer tko na Korčuli nosi lance u autu, idemo sigurnijim putem. Vraćali smo se prema staroj cesti, u tom trenu se cesta na kojoj se nalazimo zatvarala, znači ipak je dobar izbor bio da se vratimo. Ne sjećam se kada se zadnji put ova cesta zatvorila zbog snijega.

Kako smo se približavali Pupnatu snijeg je sve više padao, dok nas je u gradu Korčuli dočekala kiša umjesto snijega. Nakon Korčule trebalo se vratiti, opet istim putevima u Velu Luku. Noć je padala, a snijeg se povećavao. I tako polagano s autom po sniježnoj i smrznutoj cesti, stigli smo u Velu Luku. Priznajem da mi je nekoliko puta palo na pamet da ja tu noć ipak neću stić do Vele Luke.

Napokon sam stigla u Velu Luku i pomislila dosta je snijega za ovu godinu. Odradila sam svoje, fotografirala sam što trebala i to je to.

Sniježna idila na Dubovu dan poslje

Sutradan je osvanuo sunčan dan. Iako ne volim snijeg, s fotoaparatom u rukama se očito sve mjenja, jer moja potreba za fotografijom je jača od svega. Opet sam krenula u potragu za snijegom. Ovog puta ceste su bile očišćene, novog snijega nije bilo, a onaj od dan prije se bjelio na livadama. Roditelji su doveli svoju djecu na igru u snijegu, Dubovo je izgledalo kao prava mala sniježna idlila. Ovog puta sam mogla nesmetano fotografirati, bez da snježne pahulje okupaju mene i fotoaparat.

Dio fotografija je završio u medijima, ali i jedan dio se skrivao u mojim arhivama. Nakon ove moje uspješne borbe sa snijegom šteta bi bila da ne prikažem i ostatak fotografija. Zato uživaje u maloj sniježnoj galeriji, a ja ću i dalje prizivati ljeto i tempretaure plus četrdese. I pitat se kako uopće ljudi žive u snježnim uvjetima, dok ja na par centimetara snijega mislim da ću ostat zatočena u kući do koje uopće snijeg nije stigao.

Sniježna galerija 1. dan: