Dana 17.03., popodne oko 16 sati, ja i Seđa smo sletile u Istanbul gdje ostajemo pet dana. Zašto u Istanbul, mogli ste čitati u mom postu prije nekoliko dana: Kada te turska sapunica povede u Istanbul. Brzo smo se smjestile u hotel, te krenule u istraživanje grada prije nego padne mrak. Rečeno nam je da je pet dana u Istanbulu malo, požurile smo kako bi svojih pet dana iskoristile maksimalno.

Odsjele smo u hotelu Saba Sultan, samo par minuta od trga Sultanahmet u europskom dijelu Istanbula. U blizini trga imamo Plavu džamiju, Aja sofiju, Topkapi palaču i Cisternu bazilike… Ovo je dio grada u kojem se nalaze sve značajnije povijesne znamenitosti, osim Dolmabače palače. S obzirom da je ovo naš prvi dan u Istanbulu i općenito prvi put u Turskoj odlučile smo prvo prošetati u blizini trga i upoznati se malo sa tim dijelom grada.

Turci su jako ljubazni

Već prvi dan smo se uvjerile kako su turci zaista ljubazni ljudi, ali isto tako i odlični trgovci. Iskaču iz svakog kuta, restorana, agencije ili trgovine i nema toga što ne nude, ali uvijek s smješkom na licu od uha do uha. U blizini smo pronašle mjenjačnicu, te kupile turske lire koje su u turskoj službena valuta. Jedna turska lira je otprilike nešto manje od dvije hrvatske kune.

Nakon mjenjačnice smo pogledale obližnju turističku agenciju i proučile što sve nude i kako provesti dan u Istanbulu. Prošetale smo se trgom i uvjerile se da zaista u blizini imamo dosta znamenitosti. Uočile smo zanimljivu fontana osvjetljenu različitim bojama koje se redovito izmjenjuju. Zasigurno bi i Milan Bandić bio ljubomoran. Što drugo turisti rade nego selfije, pa smo napravile bezbroj selfija diveći se fontani kao da je to vrhunac svega što ćemo vidjeti u Istanbulu.

Večera u Mesale Cafe u turskoj atmosferi

Napokon smo krenule na večeru. Na svakom kutu  se nalaze restorani  i zapravo nema razlike kao kod nas između restorana i caffe barova. Ljudi na piće ili na večeru izlaze na ista mjesta, svaki caffe bar nudi i hranu. Naišle smo na Mesale Cafe gdje je svirala turska narodna glazba uživo i odlučile tu sjesti. Hrana je u Istanbulu jeftina, večera s piletinom i povrćem, te svježe cjeđenim sokom za nas dvije je iznosila nešto manje od 120,00 kn. Također moram pohvaliti i porcije na kojima se nije štedjelo.

Mrak je pao, a s obzirom da smo danas imale dug dan vrijeme je da krenemo na spavanje kako bi sutra bile spremne na cjelodnevnu avanturu. Sutradan smo se probudile već oko 8 sati, doručkovale u hotelu, te popile kavu na maloj terasi hotela sa koje se pruža prekrasan pogled na Bospor.

Hop-on, hop-off big bus

Današnji dan smo iskoristile na Hop-on, hop-off Big bus. Autobus koji se vozi po cijelom gradu, a stanice se nalaze na zanimljivim turističkim atrakcijama. U autubusu imaju slušalice preko kojih smo znale gdje prolazimo i što možemo očekivati na idućoj stanici. Autobus je na kat, a onaj tko uhvati jedno od prva četiri mjesta na katu ima sreće, tj. najbolji pogled.

Hop-on, hop-off Big bus ima dvije rute. Crvena ruta svakih pola sata staje na svakoj stanici, dok plava staje svakih sat vremena. Karta vrijedi za obe rute, te traje 24 sata. U to vrijeme možete izlaziti i ulaziti na bilo kojoj stanici i u bilo koje vrijeme kada bus prolazi. Karta od 24 sata za odraslu osobu iznosi nešto malo više od 200 kuna, a može se kupiti i karta za 48 sati, te dobiti povoljnija cijenu po danu. Mi smo imale tu sreću da je trajala akcija kojom smo kupile kartu od 48 sati za cijenu karte od 24 sata. Ovo je odličan način kako u kratkom vremenu upoznati grad i posjetiti zanimljive lokacije. Prvi dan smo krenule crvenom rutom, te izabrale nekoliko lokacija koje ćemo posjetit, jer dan je ipak prekratak da posjetimo sve turističke atrakcije gdje se autobus zaustavlja.

 

Dolmabače palača

Zaustavile smo se kraj Dolmabače palače koja se nalazi nasuprot BJK İnönü stadiona uz samu obalu Bospora. Ulaz u palaču se naplaćuje ovisno o tome što sve želite posjetiti, ali cijene za sve turističke atrakcije u Istanbulu su uglavnom jako pristupačne za hrvatski standard. Eskterijer ove palače ja velik i zadivljujuć s puno zelenila, fontanom i pogledom na more. Domaće pernate životinje slobodno šeću na velikim travnatim površinama što ovo mjesto čini još  simpatičnijim. Interijer se sastoji od velikih prostorija sređen u izvornom stilu. U interijer se ulazi u grupama s vodičem koji vas kroz priču povede u pojedine prostorije. Moram napomenuti da je interijer zabranjeno fotografirati, iako turisti lako prošfercaju par fotografija.

Dolmabače palača je sagrađena u 19. stoljeću, te je ovo jedna od najglamuroznijih palača na svijetu. Ova palača se koristila kao administrativno sjedište kasnog Otomonaskog carstva. Palača se sastoji od 285 soba, 44 dvorane, 68 wc-a, te 6 turskih kupelji. U palači se nalazi najveći luster na svijetu sa 750 žarulja, težine 4,5 tone, a poslala ga je Engleska kraljica Viktorija kao dar palači. Utemeljitelj Turske republike Mustafa Kemal Ataturk, otac svih turaka je umro u ovoj palači, te su u sobi još uvijek kazaljke na satu ostale na vremenu njegove smrti, tj. 9:05.

Na izlazu palače se nalazi mala suvenirnica sa pristupačnim cijenama.

Bešiktaš

S druge strane ceste od Dolmabače palače se nalazi BJK İnönü stadion koji je dobio ime po po Ismetu  Inonu, drugom turskom predsjedniku i premijeru koji je bio velik navijač turskog nogometnog kluba Bešiktaš JK. Na ovom stadionu se osim nogometnih utakmica održavaju i koncerti. Kratko smo se fotografirale ispred samog stadiona, te posjetile trgovinu Bešiktaš nogometnog kluba gdje možete pronaći razne suvenire i sportsku odjeću, ali ne po povoljnim cjenama kao npr. u suvenirnici Dolmabače palače.

Stadion nas i nije previše zanimao, tako da tamo nismo ulazile, već smo nastavile dalje s autobusom.

Welcome to Azija

Autobusom smo prešle preko Bospora i stigle u azijski dio Istanbula. Iako na početku samog putovanja nismo imale namjeru posjetiti azijski dio, ovaj autobus nam je bio prilika da ipak zakoračimo i u Aziju. Tu smo se zadržale neko vrijme, prošetale uz obalu i napravile zanimljive fotografije. Iako smo prošetale samo malim dijelom tog azijskog Istanbula i zadržale se vrlo kratko, moram priznati da sam osjetila neku razliku. Nije to neka velika razlika, skoro da je i neprimjetna, ali kada te baš zanimaju takve stvari, kada gledaš ljude oko sebe, shvatiš  da postoji sitna razlika.  To je jedan od razloga zašto mi se Istanbul jako sviđa. Istanbul je grad koji na jednom mjestu okuplja različite ljude, kulture i običaje.

Grand Bazaar & Spice Bazaar

Ušle smo u autobus koji nas je ponovno vratio u Europu. Sada idemo na Grand Bazaar i Spice Bazaar. Do sada smo se pitale kako u Istanbulu nema velikih gužva, osim u prometu gdje nitko uopće ne poštuje prometne znakove i semafor nije siguran pokazatelj je li smijete ili ne smijete prijeći cestu. Ali na trgovima i šetnicama nema prevelike gužve. Kada smo došle u ovaj dio Istanbula osjetile smo pravu gradsku gužvu. Toliko ljudih sa svih strana da je teško bilo razgledavati i kupovati, ali trebale smo osjetiti i ovo iskustvo. Na spice bazaaru je pravo bogastvo boja i mirisa začina. Iako su začini ovdje nešto malo skuplji nego na manjem bazaaru koji se nalazi u blizini našeg hotela, došle smo u Istanbul i morale smo posjetiti i ovo mjesto koje turisti ne izostavljaju.

Već sam se prvi dan u Istanbulu uvjerila koliko su ljudi kreativni i odlični trgovci, ali šetajući spice bazaarom primjetila sam jedan proizvod koji mi je najviše ostao u sjećanju. Radi se o suhim smokvama i orasima. S obzirom da živim na otoku Korčuli suhe smokve i orasi su mi jako poznati plodovi, ali s ovakvim proizvodom se do sada nisam susrela. Orah je umotan u suhu smokvu, tako da smokva ostavlja dojam kore od oraha. Gdje je nestala naša kreativnost, zašto nikada u nas nisam primjetila ovako, bar za mene zanimljiv proizvod. Inače suhe smokve uopće ne volim, ali ovakav proizvod je jednostavno zaslužio da pojedem smokvu.

Istanbulske ulice

Nakon kupovine smo krenule u šetnju uličicama i shvatile da možemo pješke stići do našeg hotela. Šetnja je možda trajala malo duže, ali istanbulske ulice su jako zanimljive i svakako treba izdvojiti malo vremena za istraživanje tih ulica.  Negdje u putu smo stale u samouslužni restoran nešto pojesti gdje je ponuda hrane bogata i odlična. Naručila sam pileća krilca, a dobila tanjur pun krilca, salate, pečenog povrća i nekakvog rižota, uglavnom porcija toliko bogata da nisam mogla sve pojesti. Seđina porcija piletine, bamije i šampinjona je također bila bogata. I ovog puta smo popile svježe cjeđeni sok. Ovaj obrok smo ukupno platile oko 60 kuna.

Nastavile smo dalje istraživanjem ulica i oko 18 sati stigle u hotel. Tek smo dolaskom u hotel shvatile koliko smo umorne. Prije spavanja smo planirale gdje sutra i kako najpametnije iskoristit još jedan dan Hop-on, hop-off big buseva.

Ovo su bila naša prva dva dana u Istanbulu. Iako sam imala u planu svih pet dana objaviti u jednom postu, pisajući sam shvatila da Istanbul ipak zaslužuje više postova i više riječi, tako da u sljedećih par dana možete očekivati nastavak.

A sada pogledajte galeriju fotografija prva dva dana provedena u Istanbulu: