Bliži se kraj listopada, sunčan i vedar dan koji više podsjeća na ljeto nego jesen. Savršen dan za hvatanje toplih sunčevih zraka, prije nego dođe zima. U Veloj Luci na otoku Korčuli ovo je vrijeme kada je većina mještana usredotočena na poljoprivredu, trganje grožđa, berba maslina i slično. Turizam su ostavili iza sebe do sljedeće godine.
Netko možda razmišlja o turizmu, ali turizmu koji će doći sljedećeg ljeta. Rjetko tko se pita što ponuditi turistu sada, što ako turist poželi baš sada doći u Velu Luku. Iako Vela Luka zaista ima što pokazati, većina mještana zapravo nije spremna na ovo pitanje. Ljudi se sada bave drugim stvarima, jer odavno su naučili da se u Veloj Luci pred sam kraj listopada od turizma ne može živjeti.
Ipak mala grupa od četrdesetak turista se upravo sada nalazi u Veloj Luci i očekuju nešto, žele upoznati mjesto, žele nešto vidjeti, nešto fotografirati, kupiti suvenir, žele osjetiti Velu Luku u jesen. Zapravo, ne treba im puno, treba im sasvim malo. Velika je razlika između malo i ništa.
Odlučila sam i ja biti turist u svom mjestu, te se stopila s grupom turista na jednom malom izletu protekle subote. Izlet se sastojao od male šetnje uličicama Vele Luke i posjete domaćim OPG-ovima. Već na samom početku sam shvatila da će ovo biti jedan mali zanimljiv izlet i za mene koja živim u Veloj Luci.
Konoba Žabica
Krenuli smo od samog centra Vele Luke, tj. od hotela Korkyra. Prva lokacija je bila mala konoba Žabica koja predstavlja tradiciju i način života kojeg su ljudi živjeli nekada. U konobi Žabica možete vidjeti neke stare i zanimljive alate koje su ljudi koristili prije današnje moderne tehnologije. Obiteljsko poljoprivredno gospodarsvo Žabica proizvodi likere, rakije, vina, prošek, džem i razne slastice. Primjetila sam da su turisti zaista uživali u degustaciji domaćih proizvoda. Jednostavno shvatiš, turistima ništa novo ne trebamo izmisliti, samo trebamo predstaviti ono što već imamo.
Čuvarkuća i stari dvori
Nakon degustacije nastavili smo šetati uličicama Vele Luke. Upoznali smo malenu biljku imena čuvarkuća (gromovnik, pazikuća, cmilić, uhovnik…) koju možete ugledati ispred većine starih kuća. Ova biljka se od davnina sadila na ulazu kuće, jer kako joj i samo ime govori, smatralo se da čuva kuću. Iako se danas kod nas većinom koristi kao ukrasna biljka, ovo je zapravo vrlo ljekovita biljka koja se nekada koristila kao ljek za mnoge bolesti.
Šetajući dalje, zastali smo u jedan stari dvor. Tipičan velolučki dvor u kojem su nekada ljudi provodili svoje slobodno vrijeme, a djeca se igrala. Jedan stari i napušteni dvor koji je turiste zapravo oduševio, te su svi veselo pozirali i fotografirali se. Još jednom kažem, ne treba nam puno, treba nam samo malo da oduševimo turiste.
U jednom djelu naše staze pogled se pružao na more i otočić Kamenjak. Možda je ovo za nas dosadan pogled, ali turistima itekako zanimljiv. Naravno svi su izvadili svoje fotoaparate kako bi zabilježili taj pogled.
Prirodni sapuni
Stigli smo do OPG Vlašić koji proizvode prirodne sapune od čistog maslinovog ulja s dodatkom eteričnih ulja, rađeni hladnim postupkom kako bi se sačuvala ljekovitost. U ponudi su sapuni s eteričnim uljem ružmarina, lavande, citronele, limunske trave, eukaliptusa i kadulje.
Luška kredenca
Nakon razgledavanja sapuna nastavili smo šetati, te stigli u centar mjesta ispred Župne crkve sv. Josipa. U blizini se nalazi Luška kredenca. OPG Grbin se bavi uzgojem, preradom i proizvodnjom domaćih proizvoda na tradicionalan način, po starim receptima. Proizvode likere, rakije, džem, prirodnu kozmetiku macerate i čajeve. Sve svoje proizvode su ujedinili u malu trgovinu imena Luška kredenca, te sam interijer sredili na jedan stari tradicionalni način.
Time je završio naš mali izlet. Turisti su bili oduševljeni s onime što su vidjeli, te lagano nastavili sami istraživati ostatak Vele Luke. A vjerujte mi i ja kao turist u vlastitom mjestu sam otkrila neke nove sitnice.
U nastavku pogledajte cijelu galeriju fotografija (klikni na fotografiju za prikaz):
