Ljeto je proletjelo, nisam ni trepnula. Sezonski ugostiteljski objekti zatvaraju svoja vrata do drugog ljeta. A ostali nastavljaju raditi laganijim tempom. Sve manje je šetača na rivi, a jahte koje u noći svojim svjetlima obasjavaju velolušku uvalu lagano se “gase”. Tako izgleda početak listopada u Veloj Luci, a sada kada smo već na samom kraju mjeseca, tišina se osjeti još i više.  Osjećam hladnije dane i nestrpljivo čekam da se ponovno vrate topliji ljetni dani. Ljeto, more, sunce, kupanje… Definitivno mi već nedostaje ljeto. Toliko mi nedostaje da osjećam kako pomalo skrećem s teme mog današnjeg posta.

Turistička sezona je gotova za većinu Velolučana, ali ipak ne za sve.I dalje dolaze manje grupe turista koje povremeno možemo gledati kako šetaju Velom Lukom uz obvezan dodatak mobitela i selfie štapa. Turisti koji trebaju sadržaj, bez obzira na ljeto ili zimu, žele istraživati, razgledavati, fotografirati. Navikli smo turistima nuditi more, zaboravljajući sve ono ostalo što im možemo ponuditi. Prošlu godinu u ovo vrijeme provela sam nekoliko dana u aktivnostima s turistima hotela Korkyre. Berba maslina, istraživanje luških štrada (ulica Vele Luke), posjet OPG-ovima su samo neke od aktivnosti u kojima turisti uživaju.  Danas neću pisati o tome što možemo ponuditi turistima u jesen ili zimu. Tema ovog posta je ideja koja je postala jedan mali dio potencijalne turističke ponude Vele Luke, barem u mojim očima.

Tko će prije pobrati masline, grablje ili mobiteli?

Ja, turist u svom mjestu

Kako sam s turistima naučila napraviti cukarin

Luka mozaika

Udruga Likovno stvaralaštvo Vele Luke čiji sam član pokrenula je projekt Luka mozaika. Velolučani su već upoznati s ovim projektom, a za one koji ne znaju pokušat ću kratko objasniti. Cilj projekta je kroz cijelo mjesto napraviti najdužu šetnicu od mozaika na svijetu. Mozaici se neumorno izrađuju u prostorijama nekadašnje tvornice limene ambalaže u Veloj Luci, sada poznata kao Ambalaža. U našu radionicu mozaika ne dolaze samo Velolučani, već ljudi iz cijeloga svijeta. Svi imaju priliku biti dio ove priče i sa svojim kamenčićima ostaviti trag zajedništva. Većina se upravo u Ambalaži po prvi put u životu susrela s izradom mozaika i dobila iskustvo koje se ne zaboravlja.

Radionica mozaika kao dio turističke ponude

Proteklog ljeta pojedinci bi povremeno “zalutali” u Ambalažu, oduševili se idejom Luke mozaika. Očekivano se stvorila ideja da se Ambalaža češće predstavlja turistima. Kroz mjesec rujan smo s hotelom Korkyra dogovorili prvu grupu turista. Turisti koji dolaze s različitih strana svijeta kao što su Korea, Taiwan, USA, Francuska, Rumunjska, Kina, Italia itd. su tog popodneva došli u Ambalažu. Ne znam dali je veće njihovo oduševljenje ili moje dok sam gledala Ambalažu punu turista. Prostorija koja je prije samo godinu dana bila zatrpana smećem, sada je radionica mozaika “zatrpana turistima”.

Turisti su stigli natrag u hotel, prepričavajući svoj doživljaj ostatku grupe koji nisu posjetili Ambalažu. Ostatak grupe je već pomalo ljut tražio krivce u drugima zašto su propustili ovu priliku. Nažalost, zbog njihovog rasporeda koji je pretrpan nisu imali vremena doći sljedeći dan u Ambalažu. I na kraju turisti iz Ambalaže odlaze s pozitivnom pričom koju će dalje prepričavati, fotografijama koje će dijeliti i najvažnije zadovoljnim smiješkom na licu.

 

Mosaic je dobila svoj mozaik

Za dva tjedna stigla nam je i druga grupa turista. Dijete jednog od turista se zove Mosaic, njegova je želja da napravimo mozaik na kojem će pisati “Mosaic” i koji će isto tako jednog dana biti dio najdužeg mozaika na svijetu. Moje mašta je već otišla daleko, pa zamišljam njegovu curicu kada odraste i dođe u Velu Luku kako bi pronašla upravo taj mozaik. 

Ovaj put smo pripremili i prostoriju na katu gdje su izložene različite instalacije, skulpture, slike i fotografije članova i prijatelja Udruge. Prelistavaju stare fotografije Vele Luke s velikim zanimanjem kao da su tu rođeni. Slušaju priču o tome što je nekada bila Ambalaža i kako se pretvorila u ovo što je danas. Zanimaju ih detalji, tko smo mi i zašto ovo radimo. Na kraju shvatiš da jedan turist koji je ovdje prvi put, a vjerojatno i zadnji pokazuje zanimanje i poštuje sve ono što je stvoreno u Ambalaži, više od onih koji bi zapravo to trebali.

Teta Marija dolazi u pravo vrijeme

U pravo vrijeme je u Ambalažu stigla lumblija. Došla nas je posjetiti teta Marija, a ona nikada ne dolazi praznih ruku. Lumblija je vrsta aromatičnog kolača koja se godinama sprema u listopadu na zapadnom djelu otoka Korčule. O lumbliji neću previše pričati, to je tema koja je zadnjih dana aktivna i stvara samo jednu od nesuglasica između dva susjedna mjesta na otoku Korčuli, Vele Luke i Blata. Danas je pričanje o lumbliji poput stavljanja ruke u vatru. Dok se Vela Luka i Blato ne dogovore čija je, ja samo mogu reći da je u Ambalažu stigla ukusna lumblija tete Marije. Koliko je ukusna dokazuje brzina kojom su je turisti razgrabili. Drago mi je da su upravo u Ambalaži imali priliku osjetiti jedan od okusa otoka Korčule, pa bio taj okus iz Vele Luke ili Blata.

Ante šarmira turistkinje

Došla je i treća grupa, a nadamo se ne i posljednja. Ovog puta je Ante bio zvijezda. Nakon obilaska Ambalaže i izrade mozaika, ženski dio grupe je tražio fotografiranje, pale su tu i neke pusice. Ne znam čime ih je Ante šarmirao, ali očito je to uspješno napravio. Turisti odlaze sa smiješkom. Mali dio atmosfere koju sam uspjela uhvatiti možete pogledati u videu:

 

U nastavku pogledajte galeriju fotografija. Upravo su me fotografije u kojima osjećam emocije ljudi potakle na pisanje ovog posta.

Klikni na fotografiju za prelistavanje galerije

A osim mojih fotografija društvenim mrežama kruže fotografije turista i njihovi dojmovi, koji su također bili jedan od okidača da napišem ovaj post. U nastavku donosim takve dvije objave pa sami zaključite, može li mozaik biti dio turističke ponude Vele Luke?