Ja, fotoaparat i bicikl

Failed to get valid data from Flickr

Photoset not found

Subota je. Sunčan i vedar dan. Lagano se budim. Već je 11 sati, a ja trljam oči i s noge na nogu radim zbunjene korake. Večer prije sam se najela kolača, a i sve večeri prije sinoć sam se najela ili kolača ili čokolada. Možda ste očekivali da ću reći kako sam se večer prije napila, ne ja sam se najela kolača i do 11 sati spavala. I onda gledam vagu i pitam se zašto iz dana u dan pokazuje sve veći broj, pa zar mi se nova vaga već pokvarila. Kriva je vaga, kriv je metabolizam, krivi su još milijuni drugih razloga, ali ne dirajte mi kolače, nisu oni krivi za ništa.

Anđela, ne budi lijena

Nakon što sam se razbudila, shvatila sam da me još drma onaj šećer od sinoć. Koliko god sam lijena za bilo kakve radnje, toliko onaj šećer u meni vrišti da ga potrošim. Vani je stvarno odličan dan, miriše mi proljeće u zraku, ali ne ono proljeće koje me uspavljuje već ono neko koje me razbuđuje. Ne pitajte me za razliku, samo znam da u mojoj glavi postoje dva proljeća, uspavano i živahno proljeće. Ovisno o danu ponekad se javi jedno, a ponekad drugo. Danas je dan za živahno proljeće, Anđela, ne budi lijena.

Dugo vremena se ja i moj bicikl nismo družili, ali mislim onako baš pošteno družili. Uzimam torbu, stavljam u nju fotoaparat, mobitel i vodu. Još bicikl i to je to, ništa više mi ne treba. Osim možda nade da me koljena neće izdati, jer upravo su koljena kriva što se ja i moj bicikl u zadnje vrijeme ne družimo često. Da nisam spomenula koljena, našla bi neko drugo opravdanje, pa nek ostanu koljena.

Biciklom uz more

Krenula sam cestom uz more prema Poplatu. Vozila sam preko veloluških uvala Gabrica, Pičena, Garma, Maslinova, Česminova i Poplat. Često sam zastajala fotografirajući zanimljive kadrove koji su se stvarali ispred mene. Zapravo, krenula sam s biciklom i fotoaparatom u prirodu kako bi prikazala koliko je ovaj kraj zanimljiv za biciklizam.

Pogled na otočić Ošjak
Pogled na otočić Ošjak

Vožnja od Vele Luke prema uvali Poplat pruža pogled na more, otočiće Ošjak, Kamenjak i Gubešu, te dugu velolušku uvalu, uz maslinike okružene zanimljivim suhozidom. Put je većim djelom asfaltiran uz mali dio makadama. Ruta nije previše zahtjevna, uspona skoro da i nema. Kroz fotografije i video koji vam donosim možete doživjet bar mali dio tog puta.

Uspon prema Potirni

Nakon što sam došla u Poplat, krenula sam za Potirnu. Od Poplata do Potirne vodi uspon preko asfaltirane ceste. Za razliku od ugodne vožnje uz more, ovaj dio puta se sastoji od dugačkog uspona. Vozila sam i imala osjećaj da na pedalama ostavljam zadnje tragove svoje snage. Prošla sam i taj dio, pitajući se gdje je nestala moja kondicija koju sam nekad imala.  Nakon tog uspona, trebala sam stati minutu kako bi uopće došla do daha. Možda je vrijeme da priznam sebi da brojevi na vagi ne lažu, da objavim rat kolačima i čokoladama. Ako ovako nastavim, više neću moći ni pedalu okrenut. Zaista ne nalazim drugo objašnjenje zašto sam prije godinu dana s 5-6 kg manje i veće uspone prolazila bez problema. Možda su krivi večernji kolačići i brojevi na vagi.

Uvala Nova

S cestom sam krenula lagano prema uvali Nova. Spustila sam se na plažu da udahnem malo morskog zraka i napravim par fotografija. Dok sam uživala u zvukovima mora, na obližnjem gradilištu je par muških ruka pogledalo moj bicikl, jer sam već pomalo počela sumnjati u zvukove koje proizvode moje kočnice.

Plaža, Nova
Plaža u Uvali Nova

Mislila sam prešutjeti ovaj dio priče, ali ipak moram vam reći da ne objavljujem rat kolačima. Moja kondicija i moja snaga su očito na vrhunskoj razini kad sam cijeli put dugačak nešto više od 10km prešla sa stisnutom kočnicom koja je kočila i kada nije trebala. Onaj uspon na kojem sam dušu ostavila, ipak sam prešla dok se moja kočnica borila samnom.

Priznajem, sram me je, ali tješi me činjenica da je još uvijek moja kondicija na vrhuncu i da navečer mirno mogu zaspati s kolačićem u stomaku.

I onda se pitam zašto me koljena izdaju, zašto često mijenjam pedale… Tko zna kolike sam staze prošla sa stisnutim kočnicama.

Idemo dalje lakšim tempom

Kočnice su popravljene, more je fotografirano, ja sam krenula od Nove istim putem prema Potirni. Kako bih malo promijenila rutu, sada se nisam spustila iz Potirne prema Poplatu, već sam nastavila cestom kroz Potirnu u Velu Luku. Cijelim putem me vodila asfaltirana cesta s blažim usponima koje nakon onog “treninga” s kočnicom nisam ni osjetila. Jedina mana ovog puta je ta što tom cestom često prolaze auta zbog obližnjih kuća i apartmana. Ali cesta je dovoljna široka za sve, okružuje je priroda, maslinici, vinogradi i suhozid. Prije samog dolaska u Velu Luku slijedi lagani pad par minuta dovoljno da se odmoriš.

Na putu od Potirne prema Veloj Luci
Na putu od Potirne prema Veloj Luci

Nakon dvadeset prijeđenih kilometara, stigla sam u Velu Luku. Kroz malu galeriju i kratak video vodim vas kroz mali dio prijeđene staze.

Biciklisticka ruta
Vela Luka – Pičena – Poplat – Potirna – Nova – Potirna – Vela Luka

4 thoughts on “Ja, fotoaparat i bicikl

  1. Odličan blog, fotografije a i priča uz slike, sve pohvale, samo nastavi! A priroda je stvarno predivna 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *